Pruzi mi ruku


Znaš, ti i ja se krećemo paralelno jedan pored drugog. Gledamo se, svako iz svog voza. A je li možeš jednom u životu, samo jedan jedini put da zaboraviš sve vagone, vozove, kolosijeke i da mi pružiš ruku i dozvoliš mi da te grlim do kraja putovanja?

0 comments: