Ista...Tvrdoglava..Sa magicnim zvijezdama u ocima...Vjerom u bolje sutra...Jos me ima..Jos se ne dam.....I gle cuda imam dusu...Iako su je kidali na milione komadica,ostao mi je jedan dijelic,bas onaj koji sam ljubomorno od svih,grcevito u ruci cuvala,onaj koji me tjera naprijed...Pa sta sto sam nesrecnu ljubav imala?Umijem ja da volim...Cini mi se za oboje sam volila...Ali ..Znam ja da precrtam kao da nisu pojedini i postojali u mom zivotu...Ne znam ja da kunem..Niko me tom ucio nije...Ne ogovaram..Samo istinu pricam...A to sto pojedini ljudi iz ciste dosade na njima sopstven nacin tumace moje rijeci i na jednu dodaju jos deset..E to vec nije moj problem...Jos sam ziva...Jos me ima...Da svugdje stignem...Nisu me nedace polomile na dva dijela...Neka znaju svi...umijem ja da oprostim...Ali ne sve...Volim ljude...Posebne...Brzo se poput feniksa podignem,uvrede zaboravim...Ali ne sve...Nisam zlopamtilo...Ali pamtim...I kada pojedini pomisle da sam zaboravila...Sve sa osmjehom naplatim..Onaj ko je dobar prema meni moju dobortu osjeti...Za prave ljude u pakao idem...A onim losim...Potrudim se da pokazem put kao njemu....Posto nisu postovali moje prisustvo,neka ih...neka se naviknu na moje odustvo...Ne dam im da mi lome krila....Ako sam nesretno volila...Nisam se sebe i zivota odrekla...
