Čovjek je stao na metro stanicu u Washingtonu i počeo svirati violinu. Bilo je hladno Januarsko jutro. Odsvirao je 6 Bachovih komada za otprilike 45 minuta.
Tijekom tog vremena s ozbizirom na gužvu izračunato je da je prošlo 1100 ljudi kroz stanicu i većina je išla na posao.
Tri minute su prošle i jedan čovjek je prošao, primjetio glazbenika pogledao ga par sekundi i nastavio svojim putem.
Minutu kasnije violinist je dobio svoj prvi dolar, žena ga je bacila bez stajanja i nastavila hodati.
Osoba koja je obratila najviše pozornosti je bio trogodišnji dječak. Majka ga je vodila u žurbi ali je dijete stalo i gledalo violinistu. Na kraju ga je majka povukla jako i dijete je nastavilo hodati iako okrenute glave prema glazbeniku.To se ponovilo još nekoliko puta ali su roditelji svaki put povukli dijecu i nastavili u žurbi.
U 45 minuta koliko je glazbenik svirao samo 6 ljudi je stalo na kratko. 20ak njih mu je dalo novac ali nastavilo odmah hodati. Skupio je 32 dolara.
kada je prestao svirati i nastala je tišina nitko to nije primjetio. Nitko nije pljeskao.
Nitko to nije znao ali violinist je bio Joshua Bell, jedan od najtalentiranih glazbenika na svijetu.
Svirao je najbolja svjetska glazbena dijela na violini vrijednoj 3.5 Miliona dolara.
Dva dana prije sviranja u metrou Joshua Bell je nastupao u Bostonskom teatru gdje su ulaznice koštale preko 100 dolara.
Ovo je istinita priča. Tajni nastup Joshue Bella u metrou organizirao je Washington post u sklopu svog experimenta o primjećivanju, žurbi i prioritetima ljudi.
Jedan od mogućih zaključaka iz ove priče je:Ako nemamo trenutak da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu koji svira najbolja glazbena dijela ikad napisana, koliko još drugih stvari propuštamo?
0 comments: