Showing posts with label Price i pricice. Show all posts

Takve kao ona se ne ostavljaju

Takve kao ona se ne ostavljaju. Nikad. Ali ipak sam otišao jednog dana. Naime, to je ono što mi, mangupi muškarci, često činimo bez razloga. Ona nije poslala vojsku za mnom, iako sam itekako zaslužio da budem prebijen. Istina, tražila me je još dugo i zbunjeno, a onda je odustala... Malena oficirka je izgubila bitku života. Ali ja sam izgubio rat.

- Balasevic

Sreo sam je danas

-Sreo sam je danas prijatelju.

-I?
-Izgleda da je krenula dalje, nije me niti pogledala.
-Možda nije imala snage, možda se bori protiv sebe, otkud znaš šta se njoj mota po glavi.
-Veruj mi na reč, njen osmeh
i podignuta glava ubijaju me vise nego ona njena zadnja rečenica koju mi je uputila -Volim te, ali ne znas još kako je kada te ja zamrzim. Mislim da je došlo to vreme. 
-Misliš da te mrzi? Ona koja te volela više od drugih, daj ne budi lud.
-O prijatelju, znam na koliko je toga bila spremna zbog ljubavi, a na šta li će tek biti spremna da me preboli, da me zamrzi, ponizi.
-Ma ne verujem, nije ona takva.
-Nisam ni ja verovao dok je nisam sreo danas, nasmejanu, kao da je znala da će me njen osmeh danima proganjati, zašto je krenula dalje? Zašto me nije čekala? Zašto? 
-Možda je shvatila da nisi vredan čekanja? 
-Misliš da nisam?
-Prijatelju, povredio si je bezbroj puta, odlazio drugima, ljubio druge, smejao joj se iza leđa, ali te i dalje čekala uz nadi da si ovaj put drugačiji, pružila ti je prilika Bog zna koliko, a ti si onu zadnju pregazio.
-Mislio sam da će me čekati, pa uvek je.
-Eto vidiš, znao si koga uvek možeš imati pa si se s drugima igrao,ne ide to tako, ne sa ženama. 
-Kako to misliš? 
-Tako.Zensko će ti oprostiti 100 puta, ali će ti vratiti za svaku nanetu bol duplo jačom merom, pa makar i nju to bolelo.Ma ne znam sta jos žena nije izdržala, na njoj bi i vatru mogao ugasiti i to je ne bi bolelo koliko izigrano poverenje i pogažena ljubav.

Da se sjeti brat svog brata da ne bude vise rata.

Šapnula je Drina Savi 
jednu priču o poplavi.
- Riješila sam, Savo, sestro, 
da se vrati sve na mjesto.
Izliću se iz korita,
potopiću polja žita.
Puteve ću potopiti
i krovove sve prekriti.
Da podsjetim srca mnoga,
šta je bratstvo,
šta je sloga.
I granice izbrisaću,
da izmirim srpsku braću.
Jer tek onda kad izgubi,
brat će s bratom da se ljubi.
Brat će brata da pomaže,
brat će s bratom da se slaže.
I saznaće srca mnoga
za jednoga oca - Boga.
Da se njemu oni mole
i Hrvata, brata vole.
Da poteku sa usana
molitve za Muslimana.
I da vole braću borce,
Makedonce,Crnogorce.
U molitvi svak' pomene
braću našu, sve Slovene.
Da se brat sa bratom druži,
prijateljsku pomoć pruži.
U nevolji da se sjete
jedan drugom da dolete.
To su, Savo, želje moje,
da se vrati sve na svoje -
Drina reče, pa poteče.
Pričekaj me, Drino, vodo,
poći ću i ja sa tobom.
Potecimo mi zajedno,
neka budu svi k'o jedno.
Nek' nauče da se vole,
Bogu ocu da se mole.
Nek' se sjeti brat svog brata,
da ne bude više rata."

I Love you in 100 Languages

English - I love you
Afrikaans - Ek het jou lief
Albanian - Te dua
Arabic - Ana behibak (to male)
Arabic - Ana behibek (to female)
Armenian - Yes kez sirumen
Bambara - M'bi fe
Bengali - Ami tomake bhalobashi (pronounced: Amee toe-ma-kee bhalo-bashee)
Belarusian - Ya tabe kahayu
Bisaya - Nahigugma ako kanimo
Bulgarian - Obicham te
Cambodian - Soro lahn nhee ah
Cantonese Chinese - Ngo oiy ney a
Catalan - T'estimo
Cherokee - Tsi ge yu i
Cheyenne - Ne mohotatse
Chichewa - Ndimakukonda
Corsican - Ti tengu caru (to male)
Creol - Mi aime jou
Croatian - Volim te
Czech - Miluji te
Danish - Jeg Elsker Dig
Dutch - Ik hou van jou
Elvish - Amin mela lle (from The Lord of The Rings, by J.R.R. Tolkien)
Esperanto - Mi amas vin
Estonian - Ma armastan sind
Ethiopian - Afgreki'
Faroese - Eg elski teg
Farsi - Doset daram
Filipino - Mahal kita
Finnish - Mina rakastan sinua
French - Je t'aime, Je t'adore
Frisian - Ik hâld fan dy
Gaelic - Ta gra agam ort
Georgian - Mikvarhar
German - Ich liebe dich
Greek - S'agapo
Gujarati - Hoo thunay prem karoo choo
Hiligaynon - Palangga ko ikaw
Hawaiian - Aloha Au Ia`oe
Hebrew to male: "ani ohev otcha" (said by male) "Ohevet ot'cha" (said by female)
Hebrew to female: "ani ohev otach" (said by male) "ohevet Otach" (said by female)
Hiligaynon - Guina higugma ko ikaw
Hindi - Hum Tumhe Pyar Karte hae
Hmong - Kuv hlub koj
Hopi - Nu' umi unangwa'ta
Hungarian - Szeretlek
Icelandic - Eg elska tig
Ilonggo - Palangga ko ikaw
Indonesian - Saya cinta padamu
Inuit - Negligevapse
Irish - Taim i' ngra leat
Italian - Ti amo
Japanese - Aishiteru
Kannada - Naanu ninna preetisuttene
Kapampangan - Kaluguran daka
Kiswahili - Nakupenda
Konkani - Tu magel moga cho
Korean - Sarang Heyo
Latin - Te amo
Latvian - Es tevi miilu

Lebanese - Bahibak
Lithuanian - Tave myliu
Luxembourgeois - Ech hun dech gäer
Macedonian - Te Sakam
Malay - Saya cintakan mu / Aku cinta padamu
Malayalam - Njan Ninne Premikunnu
Maltese - Inhobbok
Mandarin Chinese - Wo ai ni
Marathi - Me tula prem karto
Mohawk - Kanbhik
Moroccan - Ana moajaba bik
Nahuatl - Ni mits neki
Navaho - Ayor anosh'ni
Norwegian - Jeg Elsker Deg
Pandacan - Syota na kita!!
Pangasinan - Inaru Taka
Papiamento - Mi ta stimabo
Persian - Doo-set daaram
Pig Latin - Iay ovlay ouyay
Polish - Kocham Ciebie
Portuguese - Eu te amo
Romanian - Te iubesc
Russian - Ya tebya liubliu
Scot Gaelic - Tha gra\dh agam ort
Serbian - Volim te
Setswana - Ke a go rata
Sign Language - ,\,,/ (represents position of fingers when signing'I Love You')
Sindhi - Maa tokhe pyar kendo ahyan
Sioux - Techihhila
Slovak - Lu`bim ta
Slovenian - Ljubim te
Spanish - Te quiero / Te amo
Swahili - Ninapenda wewe
Swedish - Jag alskar dig
Swiss-German - Ich lieb Di
Surinam - Mi lobi joe
Tagalog - Mahal kita
Taiwanese - Wa ga ei li
Tahitian - Ua Here Vau Ia Oe
Tamil - Nan unnai kathalikaraen
Telugu - Nenu ninnu premistunnanu
Thai - Chan rak khun (to male)
Thai - Phom rak khun (to female)
Turkish - Seni Seviyorum
Ukrainian - Ya tebe kahayu
Urdu - mai aap say pyaar karta hoo
Vietnamese - Anh ye^u em (to female)
Vietnamese - Em ye^u anh (to male)
Welsh - 'Rwy'n dy garu di
Yiddish - Ikh hob dikh

Previše je vremena prošlo

ON: Halo!

ONA: zdravo... Ja sam... Dugo se nismo čuli¦ Jako dugo.

ON: Ne mogu vjerovati da si to ti... Ali prepoznajem ti glas da...

ONA: Da, predugo... Predugo sam oklijevala da okrenem tvoj broj... Ni sama ne znam kako sam se na to natjerala sada.

ON: Da...

ONA: Našla sam tvoj novi broj na informacijama... Sva sreća pa nema puno muškaraca s tvojim imenom...

ON: (tišina) Kako to da si nazvala...?

ONA: (tišina) Pa, htjela sam te čuti... Vidjeti kako si?

ON: Nakon toliko vremena da me pitaš kako sam... Dobro sam... Ide nekako... živi se dan po dan... Ti?

ONA: Dobro sam...

ON: Lažeš... Osjetim ti po glasu... Nikada nisi znala lagati...

ONA: Tebi ne...

ON: Da, to je uvijek valjalo kod nas... Barem se nikada nismo lagali...

ONA: Znaš... (tišina) ...Nemam pravo to pitati ali... Dal' se sjetiš kada mene?

ON: (tišina)

ONA: Ne moraš odgovoriti... Postavljam pitanja bez smisla... Previše je vremena prošlo, imaš svoj život...

ON: Naravno da se sjetim... I nekada poželim da nije tako... Ali uvijek je isto...

ONA: Pitam se zašto sam to napravila... Zašto sam te otjerala od sebe... Nikad mi to nije bilo jasno... Možda sam se previše bojala da ćeš biti kao i svi drugi. Da ćeš i ti otići na kraju... pa sam te potjerala... Tjerala te, a samo sam htjela da ostaneš

ON: I ja sam htio samo to..ostati...

ONA: Ja sam kriva za sve...

ON: Ne nisi ti kriva... i ja sam prebrzo digao ruke od tebe¦ Otišao ponosno muški. Da bi sada sjedio sam i razmišljao o tome kako je moglo biti da sam ostao.

ONA: (tišina) I kako si ti jesi oženjen? Imaš obitelj?

ON: Nemam. Oženio se jesam¦ Ali nakon nekoliko godine sam se i razveo. Bila je dobra, draga¦ Sve mi je želje ispunjavala, ali ju nisam volio. Trudio sam se zavoljeti ju ali nakon nekog vremena shvatio sam da je to nemoguće pa sam ju pustio da ode... Sada se udala ima dvoje djece i sretna je.

ONA: Šta živiš sam?

ON: Da.živim sam..naučio sam se na toko! Navikne se čovjek kada mora.

ONA: Eh, d! Navikne se čovjek...

ON: Što je s tobom?

ONA: Ja sam sama¦ Uživam kao i uvijek¦ Dobro je...

ON: Nikad se nećeš promijeniti... Ali nisi sretna.

ONA: (tišina)

ON: Ne moraš mi to reći! Znam te toliko... Mirnija si nego što si bila prije...

ONA: Pa eto bilo je vrijeme da i ja malo odrastem...

ON: Da, tko bi rekao da ćeš i ti jednom odrasti i biti ozbiljna žena...

ONA: Da.. Morala sam i ja malo odrasti.

ON: Znaš, često sam razmišljao o ovome... Sanjao da ćeš nazvati... Da ćeš se pojaviti negdje... Onako iznenada. Zamišljao sam kako ću biti sretan ako te opet vidim ili čujem. (tišina)¦ I jesam sretan... Ali sam istovremeno i potišten¦

ONA: Zašto?

ON: Zato što mi je sad jasno da se neke stvari ne mogu vratiti na staro... Promijenili smo se... Nismo više djeca.. Nismo više tako mladi i puni poleta... U stanju mijenjati sve.

ONA: Znam.. Znam da nije više isto! Ali...

ON: Nema tu ali više... Znaš to i sama¦ Ne moram ti to ja govoriti... Odrasli smo...

ONA: (tišina) Znači kad... Znači kad spustim slušalicu...

ON: Nećemo se više čuti, da... Neću te zvati, a nećeš ni ti mene... Samo bi se povrijedili još više.

ONA: Znači nećemo se ni vidjeti...?

ON: Nećemo¦ To je bolje za nas oboje... Bolje da te ne vidim... Previše smo se voljeli.

ONA: Htjela bi te vidjeti...

ON: Nije stvar u tome da te ne želim vidjeti! Želim to više od svega... Ali znam da ne smijem. Tako bi samo povrijedio sebe, a i tebe...

ONA: Znam¦ (tišina)

ON: Nisam te zaboravio... Niti ću to ikada napraviti... Znaš to¦ Nikada te neću istjerati iz svog srca¦ Niti iz svojih misli¦ Tamo ću te čuvati dok sam živ.

ONA: (tišina) Ali...

ON: I nemoj se sada pitati zašto... Nemoj jedina¦ Tako je moralo biti. Sada bi najveća pogreška bila vjerovati da možemo nastaviti gdje smo stali nakon toliko godina...

ONA: Ne mogu dalje! Od onda. Od onoga dana kao da je prošla vječnost.

ON: Znam.

ONA: Nisam htjela da budeš nesretan! Oprosti mi!

ON: Nisi ti kriva... Ne možeš se krivit što sam te zavolio! Previše zavolio. Nisi ti kriva što ne mogu voljeti drugu... Jednostavno je tako..

ONA: (tihi jecaj)

ON: Draga, vrijeme je da se pozdravimo... I da završimo s ovom mukom... Molim te napravi to zbog sebe i zbog mene! Nećemo se više kažnjavati! Dobro?

ONA: (tihi jecaj) ...Nemoj... Nemoj spustiti slušalicu. Molim te...

ON: (tišina) Molim te. Nemoj plakati....

ONA: (tihi jecaj) ...Volim te...

ON: I ja tebe! Ali ne možemo ovako! Ne možemo si opet otvarati stare rane... Nemoj... Nemoj misliti više na to! Živi život... Živi i sjeti me se kada spavaš... Tamo možemo biti zajedno. Tamo te čuvam svake noći! Tamo imamo 22 godine i ništa nam se ne može dogoditi.

ONA: Ne želim ovo... Ne želim da nestaneš...

ON: Znam! Ni ja to ne želim ali znam da je to najpametnije! Znaš i ti... Samo što sada ne želiš to priznati!

ONA: Ne mogu poklopiti slušalicu...

ON: Onda ću ti pomoći još ovaj puta voljena.... Pozdravit ću te... I reći ti da ćeš mi uvijek biti u mislima i srcu... žvi srećo moja... živi... Volim te...


ONA: ...jecaj... I ja...

(spuštena slušalica)


Prošlo je 40 godina. Nisu nikada više razgovarali niti su se vidjeli. ON je umro. Na njegovoj ploči u donjem desnom kutu stajalo je malo ugravirano srce, a pored njega riječi: ''Ovo je srce pripadalo samo njoj.'' Pored toga je stajao datum njihovog telefonskog razgovora. Tog hladnog zimskog jutra na grobu je klecala sijeda starica i tiho plakala. Suze su klizile niz njezino naborano lice, a njezin topli dah je bio jedino što je bilo toplo. U naboranim rukama je držala jednu crvenu ružu. Dugo je tako nepomično klečalla! Zatim se nagnula, poljubila ružu i stavila ju na grob. Otišla je polako u daljinu... Polako! Polako... Kao da ne želi otići. Svaka je godine dolazila na taj dan i nosila ružu. Uvijek bi se zadržala kojih 15 minuta i opet nestala. Jedne godine starica nije više došla... Nije bilo starice! Nije bilo više ruže... Samo prazan grobak i snijega na njemu. No te noći zvijezde su posebno jako sjale... Sjale su jer nije više bilo tuge! Jer su konačno bili zajedno, tamo gdje su jedino mogli biti sretni zajedno... U vječnosti... 

To je čovjek koji zaista voli!

Voljela sam te ...
"" Onaj koji umije da zgazi ponos i okrene se za vama nakon toliko odlazaka, koji je toliko jak da ustane još jednom i potraži vas, koji se ne plaši da vas pozove nakon mnogih spuštenih slušalica da vam čuje glas, koji smije da se usudi da vas još ovaj put pronađe čak i nakon svog „ ovo je definitivno posljednji put “, onaj koji će staviti sve na kocku, bar još ovaj put, samo da bi vas vratio… To je čovjek koji zaista voli! ""

Ne dam im da mi lome krila


Ista...Tvrdoglava..Sa magicnim zvijezdama u ocima...Vjerom u bolje sutra...Jos me ima..Jos se ne dam.....I gle cuda imam dusu...Iako su je kidali na milione komadica,ostao mi je jedan dijelic,bas onaj koji sam ljubomorno od svih,grcevito u ruci cuvala,onaj koji me tjera naprijed...Pa sta sto sam nesrecnu ljubav imala?Umijem ja da volim...Cini mi se za oboje sam volila...Ali ..Znam ja da precrtam kao da nisu pojedini i postojali u mom zivotu...Ne znam ja da kunem..Niko me tom ucio nije...Ne ogovaram..Samo istinu pricam...A to sto pojedini ljudi iz ciste dosade na njima sopstven nacin tumace moje rijeci i na jednu dodaju jos deset..E to vec nije moj problem...Jos sam ziva...Jos me ima...Da svugdje stignem...Nisu me nedace polomile na dva dijela...Neka znaju svi...umijem ja da oprostim...Ali ne sve...Volim ljude...Posebne...Brzo se poput feniksa podignem,uvrede zaboravim...Ali ne sve...Nisam zlopamtilo...Ali pamtim...I kada pojedini pomisle da sam zaboravila...Sve sa osmjehom naplatim..Onaj ko je dobar prema meni moju dobortu osjeti...Za prave ljude u pakao idem...A onim losim...Potrudim se da pokazem put kao njemu....Posto nisu postovali moje prisustvo,neka ih...neka se naviknu na moje odustvo...Ne dam im da mi lome krila....Ako sam nesretno volila...Nisam se sebe i zivota odrekla...

Samo u snovima




Sada te srecem samo u snovima, jer labirinti moga uma jos su jedina mjesta po kojima zajedno sa mnom hodis. Ja cesto izgubim moj put i lutam bez cilja dok ponovo ne naletim na tragove tvojih koraka, skrivene vec iza iduceg coska. Groznicavo proganjam tvoju sjenku ali ona se vec gubi na jutarnjem suncu i ja proklinjem novi dan sto me lisava tvoje prisutnosti.

OGLAS




Traži se ona reč što mi je već danima navrh jezika, a nikako da je izgovorim, i možda napišem. Tražim već godinama tu strašno važnu reč koja bi me spasila, a ne mogu nikako da je nadjem, pa izlazim da je tražim po ulicama. Pre toga, otvaram sanduče za pisma (možda mi je neko poslao poštom?), ali tamo su samo neplaćeni računi i opomene.

Odlazim da je tražim po Terazijama; možda sedi pred "Moskvom" i pije pivo, a možda je u kiosku sa novinama; kupujem dve i po kilo novina - nema je ni tamo.

Možda je u tek olistalim krošnjama i peva zajedno sa horom raspomamljenih dživdžana? Možda je u izlogu sajdžije? Možda je neko izgubio ili bacio u presahlu Terazijsku česmu? A možda je izgrickana, zajedno sa semenkama, na trotoaru ispred bioskopa "20. oktobar"?

Šta radiš? - pitaju me prolaznici.

Šta da im kažem? Da tražim neku reč, a ne mogu nikako da je nađem? Sve što su tražili, to su i našli, zato što i nisu hteli ništa naročito. Lepo se vidi, umrle su u njima prave reči, a ostali samo brojevi i opšta mesta. Reči, reči, reči...

Kako naći onu pravu koju toliko dugo tražimo?

Krug - Mesa Selimovic



"Postoji li prošlost, ili je sadašnjost zatrpava, kao korov? Ili postoji samo prošlost, jer sadašnjosti nema; spoznaćemo je tek kad prođe. Ima li u životu išta jednostavno i rješljivo, ili je sve čvor i tajna?"

(Krug)

Iluzije

Izgubiš nešto što u stvari nikad nisi ni imao... I pitaš se zašto toliko boli? Ironija... Nikad ti u potpunosti nije pripadalo, a osjećaš kao da je neko naglo istrgnuo dio tebe, bole te prekinuti snovi i tražiš krivca za srušeni dvorac od sopstvenih iluzija... Bojiš se čak i sebi priznati da si jedini krivac ti, jer si dozvolio da ti se uvuče pod kožu nešto što je bilo izgubljeno i prije nego što ti se približilo...

Koliko stvari propuštamo u zivotu???


Čovjek je stao na metro stanicu u Washingtonu i počeo svirati violinu. Bilo je hladno Januarsko jutro. Odsvirao je 6 Bachovih komada za otprilike 45 minuta.Tijekom tog vremena s ozbizirom na gužvu izračunato je da je prošlo 1100 ljudi kroz stanicu i većina je išla na posao.Tri minute su prošle i jedan čovjek je prošao, primjetio glazbenika pogledao ga par sekundi i nastavio svojim putem.Minutu kasnije violinist je dobio svoj prvi dolar, žena ga je bacila bez stajanja i nastavila hodati.Osoba koja je obratila najviše pozornosti je bio trogodišnji dječak. Majka ga je vodila u žurbi ali je dijete stalo i gledalo violinistu. Na kraju ga je majka povukla jako i dijete je nastavilo hodati iako okrenute glave prema glazbeniku.To se ponovilo još nekoliko puta ali su roditelji svaki put povukli dijecu i nastavili u žurbi.U 45 minuta koliko je glazbenik svirao samo 6 ljudi je stalo na kratko. 20ak njih mu je dalo novac ali nastavilo odmah hodati. Skupio je 32 dolara.kada je prestao svirati i nastala je tišina nitko to nije primjetio. Nitko nije pljeskao.Nitko to nije znao ali violinist je bio Joshua Bell, jedan od najtalentiranih glazbenika na svijetu.Svirao je najbolja svjetska glazbena dijela na violini vrijednoj 3.5 Miliona dolara.Dva dana prije sviranja u metrou Joshua Bell je nastupao u Bostonskom teatru gdje su ulaznice koštale preko 100 dolara.Ovo je istinita priča. Tajni nastup Joshue Bella u metrou organizirao je Washington post u sklopu svog experimenta o primjećivanju, žurbi i prioritetima ljudi.Jedan od mogućih zaključaka iz ove priče je:Ako nemamo trenutak da zastanemo i poslušamo jednog od najboljih glazbenika na svijetu koji svira najbolja glazbena dijela ikad napisana, koliko još drugih stvari propuštamo?

LJUBAV SE NE GUBI


Obaram pogled i primijećujem između dva kamena, prelijep plavi cvijet. Liči na nezaboravak, s pet latica boje magneta koje rastu iz središnje mandale u obliku žute petokrake zvezde, i hrabro stremi prema svjetlosti, s neodoljivom životnom silom, a ja sam jedini svjedok odvažnosti njegove borbe.

Gorke mrvice proslosti

Ljudi mi znaju reći kako me ona promijenila i da sam čista suprotnost čovjeku koji sam nekada bio. I to je istina. Ona je od mene napravila boljeg čovjeka. Zbog nje vjerujem da još uvijek postoje dobri ljudi, vjerujem u ljubav i konačno vidim svoju budućnost. No, isti ti ljudi koji se dive mojoj promjeni pitaju me i zašto toliko ustrajem oko naše veze. To je čisti dokaz da ljudi ne razmišljaju o onome što govore. Kako jednostavno pustiti nekoga tko ti je pružio novi život i novi početak? Nekoga zbog koga imaš vjere u sebe? Nekoga tko nije dopustio da tvoja prošlost ugrozi tvoju sadašnjost? Od te osobe se ne odustaje tako lako i zato ne želim ni pomišljati što bi se dogodilo da ostanem bez nje. A znam što bi bilo. Bez njezine podrške vratio bi se starom životu i čovjeku koji nikada nisam želio biti. Znam da ću, ako me sadašnjost opet razočara pa mi i nju uzme, zasigurno okrenuti leđa budućnosti i nastaviti se, kao i nekada, hraniti gorkim mrvicama prošlosti.

Za tvoje dobro

Tako bih ti volio pokloniti svu svoju ljubav, ali ne mogu. U meni je nakupljeno toliko ljubavi koje nisam imao kome pokloniti i sada se jednostavno bojim. Sva ta ljubav čuči na vratima moga srca i samo čeka tko će ih otvoriti. Ti si na pravom putu da otvoriš ta vrata, ali bojim se. Što će se dogoditi ako ti dopustim da ih otvoriš? Na tone poljubaca, kilometri zagrljaja, vreće toplih riječi i riznica osmijeha svalit će se istog trena na tebe. Što ako se povrijediš i pobjegneš? Uplašit će te tolika ljubav, znam..Zato mi ne preostaje ništa drugo nego da te volim pomalo..za tvoje dobro.

Pravi muški ponos

''Nemoj joj se prvi javiti. Nemoj govoriti da ti je stalo do nje. Nemoj joj se ispričati kada pogriješiš ili joj priznati da je u pravu. Nemoj da vas vide zagrljene kako hodate po gradu. Sačuvaj svoj muški ponos, prijatelju!'' A ne... Zar j
e ponos vrijedan toga da izgubim nju? Hoće li se ponos sa mnom dopisivati do ranih jutarnjih sati, nasmijati me kada mi je teško? Hoće li me on držati za ruku i grijati dok budem hodao hladnim ulicama grada? I nemoj mi govoriti da sam izgubio ponos! Ne sjećam se da sam ikad bio ponosniji nego onda kada se njezine usne razvlače u osmijeh dok joj govorim da je volim. E, to ti je ponos, druže. Pravi muški ponos!

Pa da, što je zaborav nego jedna vrsta laži

Ona nije zaboravila nas, a nisam ni ja. No, kad im ona kaže da je sve zaboravila, povjeruju. Kada im ja kažem da je vrijeme sve odnijelo u zaborav, znaju da to nije istina. A što ću? Nisam baš vješt s lažima, za razliku od nje. Ona je svoju spretnost u prikrivanju istine dokazala bezbroj puta. Zato se lakše nosi s tim zaboravom. Pa da, što je zaborav nego jedna vrsta laži?

Dječak kraj prozora

Sjećam se, bila je zima i padao je prvi snijeg. Šetali smo parkom i odjednom je istrgnula svoju ruku iz moje rekavši da ovako dalje ne možemo. Stajao sam tamo nepomičan kao ledena skulptura gledajući kako odlazi. Ni riječ nisam rekao. Gledao sam tragove u snijegu koji ostaju iza njezinih koraka. Gledao sam ih tako i govorio si: 'Čovječe, učini nešto. Reci bilo što.' Ali, ni riječ nije ispala iz mojih usta. Nakon par minuta nestala je u magli zimske večeri, a sve što je od nje ostalo su bile one malene stope u snijegu. 'Bravo, glupane, izgubio si ju.'-pomislio sam u sebi. Cijelu noć nisam mogao zaspati i konačno se odlučih poslati joj poruku. ''Trebamo razgovarati. Sutra navečer budi na istom mjestu.''

Da sam se udala za njega


Jedne večeri predsjednik Obama i njegova supruga Michelle odluče učiniti nesto izvan rutine i odu jedan mali slatki, ne odvać luksuzan restoran. Kad su stigli, vlasnik restorana je zamolio tjelohranitelja smije li na nekoliko minuta ostati nasamo s prvom damom. Zelju su mu ispunili i nakon nekoliko minuta razgovora, Michelle se vraća predsjedniku Obami za stol, on je naravno pita o čemu su razgovarali. " ma znamo se iz davnih tinejđerskih dana, čovjek je bio lud za mnom."
"Vidiš", odgovara predsjednik " da si se udala za njega sad bi bila vlasnica ovog malog, slatkog restorana. "

Gotovo je sada


....... I eto, nakon toliko vremena opet sam je ugledao na kolodvoru, ali ne onakvu kakvu sam je ja zapamtio, tuznu i uplakano, naprotiv danas je bila tako sretna i nasmijana, pokraj nje je bio neki meni nepoznat muskarac, s kojim je eto sretna sada.... Prijatelju prebolila me je, zaboravila 
je da je nekada zbog mog pogleda bila tako sretna, da je mogla pokusati skinuti mi zvijezdu s neba, samo da je opet pogledam... A ja sam tada mislio da sam jako mlad, da bih se mogao da vezem za jednu osobu, i da cu nekada kasnije imati dovoljno vremena za nju tu malu prekrasnu princezu....