Prošli smo puno tog', zar ne, od smijeha do suza, sve što jedna ljubav može proć'. Nekad su nam ruže cvjetale, nekad su lađe tonule.
Slutili nismo da će doć' ovaj dan bez milosti i ovaj zagrljaj poslije kojeg ćemo samo nestati kao jutarnja zvijezda.
Kraj je puta, sve ovdje prestaje, ovo je zadnja stanica. Naša je priča ispričana, snovi će ostat' iza nas i nenapisana zadnja stranica.
Ne sudi strogo o nama kad nas se budeš sjećala dobro i loše sve to zbroji. Jer onaj svijet iz našeg sna u kojem je ljubav nepobjediva možda ustvari ne postoji.
Jedino cega smo oboje bili zaista svjesni je cinjenica da u trenucima kada se nismo culi, oboje smo osjecali neku uzasnu prazninu i ogroman nedostatak necega. Da, bili smo kao jedna licnost u dva razlicita tijela. Oboje smo shvatili da samo zajedno cinimo onu pravu i idealnu cijelinu. Sve je bez toga postalo nekako otkinuto, odsjeceno, nedovrseno.
Tvoje ime cuvam tu duboko u srcu i spomenem te samo kada ne cuju cuvam te u dusi kao pjesmu najdrazu mada vec odavno nisi tu
A nudio sam srcu neke druge ljubavi var'o ga ljepotom, samo da zaboravi ali ne vrijedi, vjeruj mi srce se ne da varati, srce k'o srce uvijek je pitalo gdje si ti
I ne znam gdje, ali nacu te pregazicu mora do tebe, preko vatre i vode cu prijeci jer te volim
Pozovi me kad ti trebam ja U ovoj rupi izmedju vekova Da zajedno stignemo do sna Sami na raskrsnici svetova I daj mi znake dovoljno jake Daj mi snage I hrabrosti Sto ne moze niko mozes ti
Ukrast cu ti snove sapni mi ime, ceznja u glasu bice moj izgovor, da predjem mir u jednom casu kako bi te ljubio.
Prstima kroz kosu, prodji lagano uz osmijeh koji obecava. Ponudi mi usne ko vino mlado stvori nova sjecanja. Ukrast cu nocas sve tvoje snove samo da budna ostanes, i da me ljubis sto vise mozes, toliko mi dugujes.
Naposletku, Ti si dobro znala ko sam ja… Otkud sad te suze, moja mila? Rekla si da se za točak bršljan ne hvata… Zalud izgužvana svila… To je tako… Ne pravi od tuge nauku… Mami svetlo na sledećem bregu… Okopniće moj otisak na tvom jastuku… Još kako…
Kao jezuška u snegu…
Razbiću gitaru… Crn je mrak ispunjava… Odavno se svoje pesme bojim…
"Ona me mrzi. Vidim joj to u očima. A ne zna da je volim. I da sam je oterao od sebe za njeno dobro. Radio sam najgore stvari samo da otvori oči i vidi da ja nisam momak za nju. Da zaslužuje boljeg.
Uključila je razum i krenula dalje, bez mene. I ja sam krenuo dalje, ali u mislima za njom..