" Pogledaj je, druže. Pogledaj joj osmijeh. Zar ne blista? Pogledaj samo taj sjaj u očima. Tačno se vidi na njoj koliko je sretna. Nemaš ti šanse više, druže. A-a... Izgubio si ti nju davno, onog dana kad si je otjerao od sebe... Ona nije bila slaba i tužna; bila je jaka i sretna, jer se riješila problema kojeg je voljela.

" Ne znam za tebe, ali sa sigurnošću mogu reći da ti meni užasno nedostaješ... Prošli su dani, mjeseci, pa čak i godine, ali svaki dan, svaku noć kao se ponavlja isti film... Fališ mi, mili, fališ toliko da boli... Još uvijek se srećemo tu negdje između neba i zemlje - u snovima, a ja žalim svaki put kad se probudim. Želim ti samo prenijeti moje misli i snove, a u njima ti reći da te volim kao i onoga dana kad smo jedno drugome rekli: 'Čuvaj se.' " 

Selma Jukanović

Čovjek je stao na metro stanicu u Washingtonu i počeo svirati violinu. Bilo je hladno Januarsko jutro. Odsvirao je 6 Bachovih komada za otprilike 45 minuta. 

Tijekom tog vremena s ozbizirom na gužvu izračunato je da je prošlo 1100 ljudi kroz stanicu i većina je išla na posao.

Tri minute su prošle i jedan čovjek je prošao, primjetio glazbenika pogledao ga par sekundi i nastavio svojim putem.

- Dakle, ti bi razgovarao samnom? – reče Bog.- Ako imaš vremena – rekoh.

Bog se nasmeši.- Moje vreme je večnost. Šta si me hteo pitati?- Šta te najviše iznenađuje kod ljudi?

Bog odgovori:- Što im je detinjstvo dosadno. Žure da odrastu, a zatim bi ponovo želeli da budu deca.- Što troše zdravlje da bi stekli novac, a zatim troše novac da bi vratili zdravlje.- Što isuviše brinu o budućnosti, zaboravljajući sadašnjost. Na taj način ne žive ni u sadašnjosti, ni u budućnosti.- Što žive kao da nikada neće umreti, a onda umru, kao da nikada nisu živeli.

Jos jednom.... samo jos jednom ....

..kad ponovo razmislim, sada, u srcu mi eksplodiraju beskrajne, silovite emocije, kojima ne mogu da odredim značenje, zato što najdublja osjećanja imaju pravo da postoje samo u njima samima i nigdje drugo. Još manje postoje u logici i, ponajmanje, u stvarnim dogadjajima. Volio sam te kao što mi se nikada ranije nije desilo i kako mi se nikada više neće desiti.

Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gdje treba tražiti prave izvore radosti i smisla. Naučio sam da biti voljen ne znači ništa, a da je voljeti sve, da je sposobnost da osjećamo ono što daje vrijednost i ljepotu našem... postojanju.

Iz kojeg svijeta dolaziš
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prođu kao sjene
čija se ni imena ne pamte
čiji se dodiri usana zaborave
s prvim jutrom

iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana

Ako ti jave: umro sam a bio sam ti drag, onda će u tebiodjednom nešto posiveti.Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekadmislio šta znači živeti? Ako ti jave: umro samevo šta će biti. Hiljadu šarenih ribalepršaće mi kroz oko. I zemlja će me skriti. I korov će me skriti. A ja ću za to vremeleteti visoko ... Visoko. 

Pustila sam te u život.

Nisam birala, a nisam se ni pitala da li će tako da bude.

I sada više ne mogu da te pustim od sebe.

A i zašto bih te puštala…

Ne znam šta si u mojim očima pokušavao da vidiš,

šta si vidio,

i šta bi želio da vidiš.